Ispred župne crkve Navještenja blažene djevice Marije, nekadašnje katedrale u vrijeme pićanske biskupije, nalazi se vidikovac Franje Ferdinanda, koji je bio u svečanom posjetu Pićna na koji su svi bili izrazito ponosni.

Vidikovac Franje Ferdinanda pruža predivan pogled na idiličan krajolik središnje Istre, a nosi ime po slavnome pićanskom gostu, austrijskom prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu. Oduševljen pićanskim vinom, najavio je još jedan posjet u pratnji svoje supruge Sofije, koji nažalost nijedno od njih nije dočekalo. Naime, oboje su stradali u atentatu u Sarajevu 1914. godine, nedugo nakon posjeta Pićnu.

Važna osoba povezana sa Pićanštinom je i Šime Kurelić, preporoditelj iz Pićna.

ŠIME KURELIĆ
(Pićanski političar i preporoditelj, 1864.–1921.)

Šime Kurelić rođen je u Pićnu 1864. u bogatoj građanskoj obitelji Antona Kurelića i Marije Švić. Ova pićanska obitelj tijekom povijesti je dala brojne istaknute narodnjake, svećenike i javne djelatnike koji su svojim radom nastojali očuvati hrvatski identitet i jezik u Istri. Završio je osnovnu pučku školu u Pićnu, a zatim hrvatsku gimnaziju u Rijeci na Sušaku. Postoje također podaci o tome da je Kurelić završio i gimnaziju na njemačkom nastavnom jeziku u Pazinu. Studij prava pohađao je i završio u Grazu i Padovi. Svršetkom studija vratio se u Pazin gdje je radio kao odvjetnik. Ubrzo se oženio Antonijom Tomičić s kojom je imao šestero djece. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina devetnaestog stoljeća Kurelić se istaknuo kao politički aktivist i borac za kulturna i politička prava istarskih Hrvata. Na demokratskim općinskim izborima 1898. izabran je za glavara mjesne općine Pazin, a tu dužnost obnaša sve do 1918/19. Za njegova upravljanja gradom i općinom osnovalo se mnoštvo pučkih škola, Hrvatska čitaonica u Pazinu, gospodarsko društvo, Istarsko planinarsko društvo, javna pučka knjižnica, prva Hrvatska gimnazija u Istri, Talijanska gimnazija, učenički dom, Ženska učiteljska škola te fond za učenike kojima bi se dodijelila stipendija za školovanje u Pazinu. Plodonosan Kurelićev rad završio je svršetkom Prvog svjetskog rata kada biva zatvoren od strane nove talijanske vlasti i prognan na Sardiniju. Iako se krajem 1919. vratio u Pazin, 1921. umro je zbog posljedica psihičkog i fizičkog zlostavljanja tijekom pritvora, a njegova se obitelj odselila u Kraljevinu Jugoslaviju.

 

Pozicija ispod župne crkve Navještenja blažene djevice Marije, nekadašnje katedrale u vrijeme pićanske biskupije. Uz ovaj dio staze obilježit će lješnjaci koji su simbol Pićna, a njihovo značenje opisano je u jednom od ostalih dijelova staze na putu prema slapu Sopot. Odmarajući se na klupi ispod staroga grada, osjeća se opojni miris crvenih ruža koje nas na trenutke odvode u neka prijašnja vremena.